Povijest Lekenika seže daleko u prošlost, a prostor današnje Općine Lekenik kroz stoljeća je imao važnu prometnu i gospodarsku ulogu. Još u rimsko doba ovim područjem prolazila je prometnica koja je povezivala Andautoniju, preteču današnjeg Zagreba (današnje Šćitarjevo), i Sisciju, današnji Sisak.
Ime Lekenik prvi se put spominje u pisanom dokumentu 1217. godine u ispravi kralja Andrije II., kojom se potvrđuje vlasništvo Zagrebačkog kaptola nad posjedom Dužica. Pretpostavlja se da naziv mjesta potječe od biljke „leknin” (Nymphaea alba), bijelog lopoča koji je nekada rastao uz potoke i močvarna područja ovoga kraja.
Tijekom srednjeg vijeka Lekenik se spominje pod različitim nazivima, a kroz povijest je bio povezan s poznatim plemićkim obiteljima poput Babonića, Erdödyja te Thurn und Taxisa. Upravo su grofovi Thurn und Taxis, poznati po razvoju poštanske službe u Europi, od 19. stoljeća upravljali velikim dijelom lekeničkih posjeda.
Posebno mjesto u povijesti Lekenika zauzima događaj iz 1848. godine kada je pukovnik Josip Jelačić upravo u Lekeniku saznao za svoje imenovanje hrvatskim banom. Vijest mu je uručio tadašnji lekenički poštar Josip Klempaj, koji je kasnije postao Vrhovni hrvatsko-slavonski upravitelj pošta. Ovaj povijesni događaj i danas predstavlja važan dio identiteta mjesta.
Razvoj Lekenika dodatno je potaknut prolaskom željezničke pruge Zagreb – Sisak 1862. godine, čime je mjesto postalo značajnije prometno i gospodarsko središte. Šumarstvo, trgovina drvom i poljoprivreda desetljećima su imali važnu ulogu u razvoju ovoga kraja.
Danas je Lekenik prepoznatljiv po očuvanoj prirodi, tradicijskoj arhitekturi, kulturnoj baštini i gostoljubivosti. Povijesno nasljeđe vidljivo je kroz drvene kapele, stare čardake, kulturne običaje i brojne lokalne priče koje i dalje čuvaju identitet Turopolja, Posavine i Pokuplja.